Ribar Palunko i njegova žena četvrta je uprizorena bajka iz kazališne radionice Svijeta bajki Ivane Brlić-Mažuranić pod vodstvom Marija Kovača. Nakon premijere ove predstave postavili smo mu dva pitanja.
Koliko je ova predstava za Vas bila izazov?
Bilo je dosta izazovno. Svaka je predstava zahtjevna. Ima jako puno sudionika na pozornici. U jednom trenutku ima ih gotovo 60, što plesača i plesačica, glumaca i glumica. Najteži dio redateljskoga posla bio je sve to koordinirati kako bi se sve to zajedno događalo bez greške. Uz to velikoj većini ovih mladih glumaca ovo je prva predstava, što je bio dodatni izazov. Prije nekoliko godina imali smo dobru i uhodanu ekipu na Danima Ivane Brlić-Mažuranić. Onda se dogodila korona pa pauza od dvije godine. Sad smo dobili potpuno novi tim, što je bilo najizazovnije jer smo jedni druge upoznavali. Dobili smo novu mladu ekipu i to se osjeti, osjeti se nova energija. Mislim da je predstava koju smo napravili jedna čarolija koja je potaknuta nekim vjetrom, burom nove ekipe.
Tko je sve surađivao na ovoj predstavi?
Iza ove predstave, kao i svih onih prijašnjih godina, krije se rad s velikim brojem suradnika. Prvo to je Branko Banković, koreograf predstave, koji je radio plesne sekvence. Jako puno su nam pomogli glumci Kazališne družine Ivane Brlić-Mažuranić: Valentina Srnojević u ulozi Ivane Brlić-Mažuranić kao pripovjedačice, Darija Vlajinić imala je ulogu majke košute i Matej Safundžić koji je igrao Morskog kralja. To što glume mladi glumci, djeca glumci, zajedno s velikim glumcima dodaje jednu ozbiljnost cijelomu projektu. Tu su bile i naše tri učiteljice Dubravka, Ivana i Karolina koje su s mladim glumcima učile tekst za vrijeme školske godine dok još nismo imali probe. Dakle, čitav niz ljudi, naše tehničko osoblje, Ivan Pešorda i Miško Barišić koji su radili rasvjetu i ton. Potreban je cijeli tim kako bi se napravila ovakva predstava, a njegova je koordinacija, između ostalog, bila moj posao.
Erik Krajnović i Tin Horvatović
