Ivanin grad čuvaju skulpture Potjeha, djeda Neumijke i lutonjice Toporka. Uz šetnicu nalazi se Potjeh. Duboko zamišljen i zagledan u Savu želi se prisjetiti istine koju je zaboravio zbog bjesova koji su mu na leđima. Potjeh je imao još dva brata, Ljutišu i Maruna, koji su dopustili da nad njima zavladaju bjesovi. Lakovjerni su, nepromišljeni, postaju tvrda srca. Potjeh je volio svoga djeda, nije mu htio lagati, cijenio je istinu i zbog toga je poginuo. Ono što je važno reći i zapamtiti o Potjehu je to da se ljubav i iskrenost ne mogu dobiti razmišljanjem, nego su to vrline koje nosiš u srcu, i to bi bio jedini Potjehov grijeh. Ovu je lijepu skulpturu izradila akademske kiparice Ljubica Buble Dragojević.
Djed Neuminjka i Lutonjica Toporko nalaze se ispred Strojarskoga fakulteta. Ova je skulptura rad akademskoga kipara Nikole Vrljića. Djed Neumijka je čarobnjak, neobičan, nagrađuje sve one koji vole prirodu. Odluči pomoći županu tako što mu daruje devet sinova koji su nastali iz javorića. A Lutonjica Toporko (nastao od grabića), maleni je dječak koji je svojom hrabrošću, odlučnošću i vještinama uspio osloboditi svoju braću i natjerati župana da vidi u čemu je pogriješio. Prisjećajući se bajke, naglasimo njezinu poruku da moramo poštovati prirodu i živjeti u skladu s njome. Nije dobro graditi granice niti prema prirodi niti prema ljudima.
Davor Suman, Borna Hrkač, Matija Ratković
