PRIZORI NADAHNUĆA LIKOVNE IZLOŽBE "PLAVA ZVIJEZDA"IZ TEKSTA ROMANA "ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA" IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ
...Hlapić je imao samo jedne poderane hlače i još jedne, koje mu je majstorica načinila od zelenog sukna. To je sukno ostalo od majstorove zelene pregače, pa je majstor zapovijedio svojoj ženi, da načini od toga Hlapiću hlače. Hlapić je imao u tim hlačama tako zelene noge kao zelena žaba, pa ih nije rado nosio, jer su mu se drugi šegrti rugali.
...Hlapić je spavao u kuhinji na podu kraj štednjaka. Tamo je imao jednu tvrdu slamnjaču, poderan gunjac i komadić svijeće utaknut u jednom krumpiru, jer svijećnjaka nije imao.
...I tu je bila crna noć kao u zatvorenoj škatulji. Kad je Hlapić zapalio šibicu, počelo je po podu na sve strane šuškati, pucketati i bježati.
To su bili miševi, koji su po noći grizkali kožu. ..
...Onda opet ustane tiho i prikopča to pismo na pregaču majstorice. Majstoričina pregača je takodjer visila na zidu.
Onda uzme Hlapić svoju crvenu kožnatu torbu i počne u nju metati, što mu je trebalo za put. Najprije metne unutra komad kruha i komad slanine.
...Kapa se sada sjajila kao sunce i Hlapić ju metne na glavu.
I tako je Hlapić bio gotov za put. Imao je na sebi zelene hlače, crvenu košulju, krasne čizmice, sjajnu kapu i crvenu torbu preko ramena.
Izgledao je kao general čudnovate vojske!
Onda se izšulja Hlapić tiho, tihano iz radione u dvorište.
Na dvorištu bio je svezan pas Bundaš.
...Na ulici je bio još crni mrak. Kuće su izgledale velike do neba, a Hlapić je išao kroz ulicu vrlo žurno. Nigdje nije bilo nikoga, jer su svi ljudi još spavali.
Tako je utekao Hlapić od majstora Mrkonje.
...U zadnjoj ulici grada sastane Hlapić jednoga starca koji je na malih kolihi na malom magarcu dovezao mnogo kanta mlijeka u grad.
Kola i magarac bili su vrlo liepi, ali siroma starac bio je slab i pogrbljen.
Starac je s kolima stao pred jednom kućom, koja je bila tri kata visoka. Tako je bila visoka, da je na najviše njezine prozore još uviek mjesec gledao.
...Onda uhvati Hlapić malog magarca za uzde i počne razvažati mlieko.
Pametni magarac znao je sam, u koju kuću treba nositi mlieko i svuda je sam stao pred kućnim vratima.
...Još je malo išao Hlapić, a onda izadje iz grada. I opet je još malo išao, a nije bilo više nijedne kuće, već samo velika polja, grmlje, drveće i dugačka cesta. Grad se više nije vidio.
.Kraj njega je po cesti prošlo mnogo kola, mnogo seljaka i seljakinja. Konji su toptali po cesti, ljudi su razgovarali i vikali, kola su škripala, a guske, što su ih seljakinje nosile u grad, gakale su.
Ali Hlapić je spavao i nije baš ništa čuo, kao da ima bazgu u ušima. A njega nije nitko vidio u dubokoj travi..
...Bundaš počne sada svojim dugim crvenim jezikom lizati Hlapiću ruke, a Hlapić ga je neprestano grlio i grlio.
...Dugo su Hlapić i Bundaš veselo išli po cesti. Ali onda su ih već počeli potplati peći.
Baš su došli do jedne male siromašne kučice.
Kućica je bila okrpana i naherena, a imala je dva prozorčića. Dolje ispod prozorčića bila je narisana plavom bojom velika zviezda. Ta se zviezda već izdaleka vidila, pak je radi nje cijela kućica izgledala kao starica kad se smije.
U kući je netko jako plakao. To je Hlapiću bilo žao i on se je dosjetio, kako je rekao, da ide po svietu da pomogne komu treba.
Zato unidje u kuću, da vidi, što se dogodilo.
U sobi je našao Hlapić jednoga dječaka, koji se zvao Marko i koji je sam sjedio na klupi i plakao. Bio je tako velik kao Hlapić, a plakao je, jer je izgubio na paši dvije guske.
...Marko je skakao od veselja, kad je Bundaš počeo tjerati guske k njemu. Guske su plivale naprijed i otvarale širom kljun i srdito gakale.
A Bundaš je plivao za guskama, tjerao ih i isto tako srdito lajao.
Nu sve se je dobro svršilo i Bundaš sretno dotjera guske do Marka i Hlapića, pa izadje veselo iz vode.
...Bila je crna noć, pak je dvorište dolje izgledalo kao velika crna rupa. A gore na nebu bilo je toliko zvijezda, koliko ih Hlapić još nikada nije vidio.
Onda Hlapić izuje i obriše svoje krasne čizmice pa zatim legne u sijeno i zaspi.
Pred štalom je spavao Bundaš, na štali je spavao Hlapić, a u štali je spavala jedna liepa šarena krava i jedna bijela koza.
...Oni su naime išli neko vrieme veselo i bez brige, a onda su došli do jednoga mjesta na cesti, gdje su sjedili ljudi s dugim čekoćima i tukli kamen za cestu. Nekoji od ovih ljudi imali su velike crne očale, jer se bojali, da im kamenčić ne odskoči u oko. A drugi nisu imali očale i nisu se ništa bojali, nego su veselo pjevali.
...Kad je Hlapić tako hodao već pol sata, opazi on pred sobom na cesti jednu lijepu malu djevojčicu.
Djevojčica je imala otvorene kose, a na ramenu je nosila malu zelenu papigu. Išla je brzo, jer je i ona putovala. Zato je nosila u ruci svežanj, povezan u crvenom rupcu. U svežnju su bile njezine haljine i rublje i druge stvari.
Ta je djevojčica bila iz jednoga cirkusa , a zvala se Gita. To je malo čudno ime, ali u cirkusu ima mnogo čudnih stvari.
Hlapiću se je Gita već iz daleka vrlo lijepa činila, jer je imala plavu opravicu sa srebrnom vrpcom obšitu. Opravica je doduše bila dosta poderana, ali ništa zato! Gita je imala i bijele cipele sa zlatnom kopčom.
...S jedne strane je išao Hlapić, s druge strane je išla Gita, u sredini je išao Bundaš a Giti na ramenu bila je papiga. To je bilo vrlo šareno i čudno društvo na cesti.
...Na malenim kolima vozila se je Gita u zlatnoj opravi. Kola su bila sasvim izkićena cvijećem. Pred kolima je bio upregnut Bundaš a oko vrata Bundašu bio je ovijen vijenac cvijeća. I užeta i uzde od konopa sve je bilo omotano sa cvijećem, a Bundaš je imao po repu svezane tri široke crvene vrpce. Naprijed na kolima bila je utaknuta visoka šiba, a na šibi je bio mali kolobar. Na kolobaru njihala se je papiga.
Ali najljepše je bilo ovo.
U kolima je sjedila Gita, kao kraljica u zlatnoj haljini sa otvorenim kosama, i trubila je u malu zlatnu trublju. Trublju, haljinu i vrpce izvadila je dakako Gita iz svog svežnja.
A Bundaš je sada vukao okićena kola upravo težacima.
...Gita je skočila iz kola, prostrla je veliku plahtu od sijena i naklonivši se počela je plesati. Plesala je i okretala se kao zvrk, i skakala je kao ptičica, a uz to udarala u mali bubanj.
Plešući provlačila se je kroz jedan mali obruč, koji je u ruci držala. Obruč je izgledao tako tiesan, kao da ne bi mogla Gita kroz njega proći. Ali ona je plešući kliznula svaki čas kroz taj obruč kao da je vila.
To je bilo krasno, ali onda je došlo još nješto ljepšega.
Od jednog hrasta do drugog svezala je Gita visoko gore jedno uže. Popela se je hitro kao mačka na uže, i počela je hodati na onom tankom užetu visoko u zraku. Izgledala je kao lastavica u zraku, jer je širom razširila ruke.
Hlapić je sav prestrašen, potrčao pod uže, da uhvati Gitu , ako bi dolje pala. Ali Gita se je smijala i hodala je gore u zraku potankom užetu, tako sigurno, kao drugi čovjek po zemlji. Kad je bila na kraj užeta, skliznula se po jednoj grani na zemlju tako lahko kao da je ptica..
...Gita je udarila nogom tiho o bubnjić i počela je pjevati neku čudnu pjesmu koju razumiju komedijaši i papige.
A papiga se je na to počela okretati i vrtiti na onom kolobaru. Objesila se za noge i pustila je glavu dolje. Zatim se objesila za kljun i pustila noge da vise. Onda se je prenavljala i nakretala glavu kao gospojica na šetnji. A onda je plesala s noge na nogu kao medvjed. Napokon je zafičkala kao željeznica i počela se prevraćati po kolobaru.
...Cesta je ležala među velikim i zelenim livadama kao dugačka slamka preko zelenog mora. A Hlapić i Gita išli su po cesti kao dva mrava po toj slamki.
...Sad je bilo ljeto, pa je na jednoj maloj livadi kraj raskršća bilo mnogo malih pastira i pastirica , koji su pasli krave, i pekli kukuruze.
Pastirića je bilo pet: dvie djevojčice i tri dječaka.
...Pastirići i Gita priveli su na to konje.
Jedan od konja bio je crn kao gavran, a sjajan kao sunce. Imao je dugačku grivu i rep. Pravi pravcati vranac.
...Hlapić opazi na svakoj strani štale po četiri konja. Osam konja, to dakako nije puno za cirkus, ali za Hlapića je to bilo jako puno.
...Mnogi ljudi pripovijedaju, da trava i cvijeće noću razgovaraju. Ako je to istina, onda su sigurno ove noći sve livade šaptale.
...Vozili su se tako najprije po cesti na brdo, a onda su unišli i šumu. Šuma je bila tako obasjana mjesečinom, da je izgledala kao rasvietljeni dvorovi.
...I tako Gita i Hlapić ostadoše opet sami sa Bundašem na putu, na mjesečini, među šumom i šikarom.
