Nakon uspješne i dobro prihvaćene premijere predstave Jagor članovi novinarske radionice Svijeta bajki, razgovarali su s autorima predstave.
Mario Kovač, redatelj
Ovo je treća godina da radim s Kazališnom radionicom U svijetu bajki Ivane Brlić-mažuranić i mogu reći da smo se već jako dobro uhodali i gotovo telepatski čitamo jedni drugima misli. Mislim da se to osjeti i na samoj predstavi, i nije na meni da kažem ekskluzivu, ali mislim da će ova predstava putovati i izvan granica Hrvatske jer već smo pozvani na neke festivale.
Ideja je bila da sve više i više rastemo, kako djeca tako i mi te da ostvarimo zajedništvo koje se ostvaruje na zadovoljstvo svih nas!
Ivanina priča Jagor njezina je najmračnija priča koja se zbog toga najrjeđe prikazuje na pozornici. U sebi sadrži neke vrlo mračne elemente, pogotovo scena kada nastrada otac koja zna izazvati i suze na dječjem licu, ali na kraju zbog zajedništva dolazimo do sretnog kraja.
Zadnje tri godine kako radimo ovaj projekt, ali četiri koliko surađujem s lutkarskim kazalištem, to je prestao biti posao, to je postalo prijateljstvo koji će trajati dugoročno. Čak i ako nekad dođe drugi redatelj, ja ću se i dalje smatrati dijelom projekta i dolaziti ću ako ništa drugo kao gledatelj.
Mi sad već razmišljamo o projektu za sljedeću godinu i plan nam je da se maknemo od Priča iz davnina. Još neću ništa otkrivati, no mislimo da će to biti jedan roman koji nikad nije bio postavljen na kazališne daske.
Kristina Kegljen, dramaturginja predstave
Mislim da je Ivana Brlić-Mažuranić veliko blago koje Slavonski Brod ima i čiju baštinu treba na ovakav način proživljavati, i to od malih nogu baš kako su to ova djeca pokazala. Inače Jagor je dosta mračna bajka, ali mislim da smo to vrlo uspješno razbili s pomoću humora, plesa i načina koji je ovaj scenski pokret uspio izvući i mislim da je to zapravo fantastično. Kada vidite ovu djecu koja ovo vrhunski odrađuju kao mali profesionalci, meni je to najveći užitak. Mislim da je ovo bilo zaista izvanredno odrađeno i da grad treba biti ponosan na ovu djecu za koju vjerujem da će nastaviti umjetničkim putem u budućnosti.
Pretvorila sam Ivaninu bajku iz proznog teksta u dramski tekst. Dodijelila sam uloge kravici, kozici, Jagoru i ostalim likovima. Naravno, dosta sam ublažila tekst i mislim da se sve to uspjelo vidjeti. Bez režije, kostima, scenskog pokreta, vokalne trenerice i ovih divnih glumaca ovo ne bi uspjelo biti tako fantastično. Još uvijek mi je najveći izazov dramatizacija starijih bajki. Jagor je bajka objavljena 1936. godine prvi put u knjigama Priče iz davnine, te u početku nije bila izvorno uključena, što znači da je naknadno napisana. Najmračnija je zato što je Ivana proživljavala težak period u posljednjim danima života u Slavonskom Brodu. To je neka priča koja nema veze sa djecom, ali uvijek mi je izazov raditi na dramatizaciji i drago mi je da mogu za Slavonski Brod raditi ovakve stvar.
Alma Ferović Fazlić, vokalna trenerica
Bilo je iznimno zadovoljstvo raditi saovako iznimno zanimljivim ljudima te talentiranom i prekrasnom djecom. Ovo je za njih bio vrlo zahtjevan projekt jer je svaki dio zahtijevao veliku posvećenost i pripravnost. Što se tiče vokalnog dijela željeli smo zaista dočarati glazbeni svijet dobra i zla. Mi ljudi smo samo ovčice, i to smo predstavom htjeli prikazati. Igrali smo se vokalima, bojili smo glasove i na tako smo zaokružili dramu. Mislim da su naši glumci to fantastično odradili. Nadam se da će i sljedećih dana publika biti oduševljena, a prema komentarima vidimo da se svima predstava svidjela.
Nina Prpić i Iva Žbura
