Smiješna strana Hlapića naziv je večeri komedije koja je održana 17. travnja u caffe baru Mojster. Silvijo Safundžić Sičo frontmen je grupe Digitalna kokoš . Goste je zabavljao recitirajući stihove za djecu i odrasle uz pratnju Matilde Pudić na gitari. Ovu su večer organizirale Udruga Lima i Udruga Brlićevac koje su već četvrtu godinu uključene u kulturna događanja za dane Ivane Brlić-Mažuranić. Između pojedinih recitacija slušali smo ulomke dječjih pjesama kao što su Zeko i potočić, Nije lako bubamarcu itd.
Intervju s frontmenom grupe Digitalna kokoš
Let 3 na brodski način
Digitalna kokoš bend je iz Slavonskog Broda, a ubraja se među najbolje glazbenike na ovim prostorima. Članovi benda su Silvijo Safundžić-Sičo i Andrej Štos. Na večeri komedije za vrijeme dana Ivane Brlić-Mažuranić, 17. Travnja, sreli smo Silvija Safundžića-Siču. Saznali smo da je pohađao OŠ Ivan Goran Kovačić kao i mi, i to je bio povod za razgovor.
Kada je nastao bend Digitalna kokoš?
Bend Digitalna kokoš nastao je 1993. godine iako je osnovan još 1986. godine kada se zvao Mali biciklizam.
Koja je vaša najpoznatija pjesma i kako je nastala?
Naša najpoznatija pjesma je Imaš ti cigaru?, a nastala je 1993. godine za vrijeme rata jer nije bilo cigara. To je prva pjesma koja je skinula pjesmu sastava E.T. Tek je 12 sati s prvog mjesta top ljestvice na kojem je bila 12 tjedana.
Kakav ste vi bend?
Digitalna kokoš je trash-komični bend, ja ne znam pjevati, a moj gitarist zna svirati tri akorda i već 20 godina to radimo. U zadnje vrijeme, kada nastupamo u velikim dvoranama, imamo akademske glazbenike koji nas prate. Okupili smo iz svakog benda po jednog člana, napravili smo audiciju, primili ih i oni sviraju s nama.
Koji koncert vam je do sada bio najveći?
Najveći koncert nam je bio kada smo svirali kao predgrupa Općoj opasnosti u dvorani Brod.
Tko su trenutno članovi benda?
Članovi benda su profesor Vladimir Jevicki na gitari, Matija Pocrnić na klavijaturama, Miroslav Županić na gitari, na bubnjevima je Tomislav Marić, a vokali smo Andrej Štos i ja.
Kako ste povezani s djecom?
1997. godine kad sam bio u vojnom učilištu u Zagrebu, radio sam na prijavnici noćne smjene, snimala me kamera, nisam smio spavati i onda sam pisao pjesme i slušao Radio 101. Tada sam napisao zbirku pjesama za djecu Plavi maslačak, vratio sam se u Brod i tu mi se nije svidjelo. Preselio sam se u Rijeku i tamo sam živio 10 godina, gdje sam i dovršio svoju zbirku pjesama.
Budući da ste išli u OŠ Ivan Goran Kovačić, možete li nam reći nešto o sjećanjima na djetinjstvo i mladost provedenu u školi?
U ono vrijeme to je bila najstroža škola u cijelom gradu. Profesori su bili jako strogi, nije bilo lako zaraditi dobre ocjene, stoga je mnogo učenika i padalo razrede. Svi smo bili isto odjeveni, imali smo kute, posebno se sjećam marame. Zapamtio sam i da smo svih 8 godina jeli isto za doručak i ručak, to su bila peciva. Ujutro su bila vruća i slana, a popodne su bila hladna i bezokusna. I svi smo ostali živi i zdravi. Sjećam se i da nismo imali školsku dvoranu pa smo mi učenici išli brati grožđe. Sve što se skupi ide za dvoranu.
Koji su vam učitelji ostali u sjećanju?
Željko Petrin, profesor hrvatskog jezika. On mi je posebno ostao u sjećanju jer sam kod njega uvijek pisao kaznene sastavke i po 40 stranica. Općenito sam bio jako loš učenik, kao i ostali članovi benda, no sada smo veoma uspješni.
Što biste poručili današnjim mladima?
Odaberite ono što želite, a ne ono što morate. U životu slijedite svoje srce i ono će vas odvesti na pravi put.
Karla Butković, Antonija Huskić i Lora Bakavić
