Literarni natječaj

Radost proljeća i slikarska paleta dječjih kreativnih maštarija na papiru odrazila se i na šarolikost pjesničkog akvarela na ovogodišnjem Literarnom natječaju u sastavu Dječjih svečanosti posvećenoj našoj velikoj Ivani. Poticajna pjesma Proljetni akvarel iznjedrila je nove stvaralačke zvijezde i donijela veliki broj novih imena i novih kreativaca.

Ove godine na natječaj se odazvalo 49 škola s 230 radova iz cijele Republike Hrvatske. Pristiglo je 116 lirskih pjesama, 55 SMS poruka i 59 proznih radova. Najviše škola javilo se iz Rijeke, Slavonskog Broda, Zagreba, Splita, Varaždina. Na natječaj su se odazvale škole iz Buja, Čakovca, Delnica, Donje Stubice, Ivankova, Karlovca, Knina, Murtera, Pule, Mokošice, Samobora i mnogih drugih mjesta širom zemlje.

Najljepše je nagrađivati najuspjelije radove, a u tome su sudjelovale svojim radom članice povjerenstva: Marija Sučević, prof; Maja Vinčazović, prof.; mr.sc. Irena Krumes Šimunović.

U obilju radova bilo je teško odabrati ovogodišnje laureate. U kategoriji poetskih radova izdvojen je rad Otočni akvarel Matije Brkića koji je svojom akvarelističkom rukom oslikao proljeće u morskom pejsažu . Njemu uz bok našle su se i Tajana Husak s pjesmom Što ja znam koja je znala da će u proljeće biti sretna i Nika Nikolac koja je svojim spretnim rimama obgrlila domovinu (Ti si ). Domagoj Skuliber je u pjesmi Naši trsi progovorio o težini postojanja i jačini krškog duha i donio dašak sunčanog akvarela.

U kategoriji SMS poruka izdvojile su se kratke misli koje snagom riječi otkrivaju bogatstvo gnomskog izraza. Radovi Ane Beranek, Lare Perošević i Mihaele Gašpić usmjereni su proljeću (Proljeće), sjedinjenosti prirode i čovjeka (Biti dio prirode) dok ispisuju jutarnje boje proljeća (U jutru punom boja).

Pristigli prozni radovi na natječaj često su odskakali od zadane teme tako da nisu uvršteni u uži izbor iako su zadovoljili svojom kvalitetom. U toj oštroj konkurenciji izdigli su se lirski intonirani tekst Dorotee Levak koja u šetnji kroz selo razmišlja o problemu iseljavanja i napuštanja sela (Sama u prirodi). Nasuprot tomu Erica Oreški u svom tekstu ponire u vlastitu nutrinu i refleksivnim razmatranjem pronalazi izlaz u osmijehu (Nosi u sebi osmijeh za sutrašnji dan). Proljetni akvarel, rad Ivone Mičić pratio je slikara na djelu i ispričao nam jednostavnu proljetnu priču o bojama.

Radost proljeća prelila se u radove osnovnoškolaca i pokazala nam još jednom da se o pejsažu može uvijek mnogo toga izreći, i uvijek na novi način i u novom obliku. Stihom, rimom, SMS-om, rečenicom proljeće je oslikalo učeničke maštokraje.

mr.sc. Irena Krumes Šimunović

U SVIJETU BAJKI IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ - 2011. - PROLJETNI AKVAREL

NAGRAĐENI LITERARNI RADOVI

-----------------------

PJESME:

----------------------

OTOČNI AKVAREL

Pod zvijezdama što nebom promiču

i suncem što s visoka žari,

trgani burom galebovi kliču,

jugom zatrpani morski žali.

Novi val stjenovitoj hridi juri

o stijene odbit će se mora bijes.

Uzburkanu pjenu smiri greben suri,

oblutke pokrila je morska krijes.

Divljom stazom mir šikarom luta,

zeleni bršljan i crna mirta,

ptica grmom zacvrkuta,

mlad vjetar doskakuta.

Kamenom brnistra se žuti,

proljetnom vedrinom miriše.

Trepćući, moje srce šuti,

dječačka duša uzdiše.

Mogu li se bolji poželjeti dani

koje samo otok daruje darom.

Što život sa mnom učiniti kani

da blizu budem domu starom.

Matija Brkić, 7.r.

OŠ Murterski škoji, Murter

voditeljica: Anita Vrkić

---------

ŠTO JA ZNAM

Ja ne znam letjeti kao mala ptica

Ja ne znam zavijati kao strašan vjetar

Ja ne znam šumjeti kao proljetna kiša

Ja znam voljeti ptice

Ja znam slušati vjetar

Ja znam gledati kišu

Ja znam biti sretna

Tajana Husnjak, 7. r.

OŠ Ivana Rangera, Kamenica

voditeljica: Valentina Posavec-Kovač

---------

TI SI

Oči su tvoje

plavetno more

Tvoje su ruke

šumovite gore

Usta su tvoja

špilje duboke

Tvoji su prsti

planine visoke

Tijelo je tvoje

maslina stoljetna

Tvoj je smiješak

livada proljetna

Žile su tvoje

rijeke i potoci

Tvoji su obrazi

uvale i otoci

Mir je tvoj

u bisernom žalu

Tvoj je nestašluk

u pjenastu valu

Poljubac je tvoj

sunce sjajno

Tvoj je zagrljaj

nebo beskrajno

Duša je tvoja

u mladima i djeci

Tvoja mudrost

tvoji su preci

Šapat je tvoj

žubor bistre vode

Tvoj kliktaj sreće

golub je slobode

Kosa je tvoja

žito što se zlati

Tvoja riječ

svuda me prati

Srce je moje

sve što mogu ti dati

Ti si domovina moja

Ti si moja mati

Nika Nikolac, 7. razred

OŠ "Nikola Tesla", Rijeka

voditeljica: Irena Peić

------------

NAŠI TRSI

Na kamiku našen

I na malo škrte zemlje

Oni već let stoje i stoje.

Naši trsi!

Od vetra povijeni,

Od dažja ziprani,

Od Sunca spucani,

Naši trsi!

Ni jedna ih bura

Zatrt ne more

I niš njin ne smeta

Ča ih škropi more.

Oni kod za inat

Celon svitu stoje,

I ničega se,

Ničega ne boje.

Ni vrimena novoga,

Ni novih ljudi

I kod da govore,

Svoj na svomu budi!

Naši trsi!

Domagoj Skuliber, 7. r.

OŠ Kraljevica, Kraljevica

voditeljica: Mirjana Domijan

-------------------

SMS-PJESME

-------------------

PROLJEĆE

Vjetar mrsi

tišinu vode.

Krilati maslačak

na put ode.

Ana Beranek, 7.r.

Češka osnovna škola Josipa Ružičke, Končanica

voditeljica: Višnja Veber Malina

-----------------

BITI DIO PRIRODE

Biti dio prirode nije samo stvar mašte, već osjećaja.

Lara Perošević, 8. r.

OŠ Miroslava Krleže, Čepin

voditeljica: Marija Dorić

-------------------

U JUTRU PUNOM BOJA

U jutru punom boja,

tišina gradi

bijele zidove.

Mihaela Gašpić , 6.r

OŠ Draganići, Draganić

voditeljica: Matilda Marković

-----------------------

PROZNI RADOVI

-----------------------

SAMA U PRIRODI

Kasno je proljeće. Gotovo je pri kraju, a nije. Hodajući još hladnim asfaltom zamjećujem oko sebe čudnu tišinu. Gotovo sam se spotaknula jer je asfaltnu zamijenila seoska prašnjava cesta. S jedne i druge strane diže se visoka polusuha trava. Pomislih: "Eto, oko mene još jedan nekošeni pašnjak, a kako i neće kad su u kući sami starci". Ni zemlju ne mogu obrađivati , a iza štale prostire se trnje i žalosna šikara. Sjetih se djeda i bake. Stari su i više ne mogu raditi kao prije te su odlučili prodati kravu, iako im je teško. Nažalost, selo nam polako nestaje.

Uplaši me jato ptica koje svojim kriještanjem pomute tišinu. Vidim i razlog. Kroz pjenušave oblake doletio je jastreb čije je svjetlucavo perje izgledalo poput svemirske letjelice. Nastala je tišina kroz koju se propinjao nemoćni vrisak ranjene ptice. Tužno sam krenula dalje. Pomislim:" Ako nema ljudi, ima ptica".

Popevši se na kvrgavu uzvisinu pod nogama sam osjetila sitno kamenje koje mi bocka potplat tenisica koje su vidjele i bolje dane. Pogled mi pada niz padinu gdje su se nekad prostirale livade i njive umornih kukuruza, ali vidjeh samo površine obrasle šikarom. Čujem zvukove strojeva. Tu još ima ljudi. Nešto ipak nedostaje. Nedostaje život. Hodam već duže vrijeme, a nisam vidjela ni žive duše.

Skrenula sam s neravne ceste u šumu, ali me usput okrzne kopriva. Prestrašeno poskočim, poskliznuvši se na vlažnom lišću, koje je poput starog tepiha prekrilo šumsko tlo. Čujem zvuk kukavice i zuj kukaca te mušica koje mi sile u oči. Prevrnute gljive kazuju da su tuda prošli gljivari, ali opet nigdje nikoga. Pogled spustim na tlo. Obradovah se. Ispred mene bezbroj bijelih glavica koje me ljupko promatraju. Sve miriše na vlagu i proljeće. Osmjehnem se sama sebi. Od miline me prođu srsi. Razmislim i ne mogu se sjetiti što je rekla učiteljica iz biologije. Jesu Ii zaštićene ili nisu? Nevažno. Ja ih svejedno ne ću ubrati. Razmišljam. Ako ne će ljudi gaziti tim prostorom, biljke su zaštićene. Barem neka korist. Svako zlo za neko dobro.

Počelo se mračiti. Hrapavo odijelo stoljetnih hrastova sada izgleda nekako grubo i strašno, a glasanje šumskih stanovnika nije mi zvučalo ljubazno. Uputila sam se prema izlazu. U zraku se osjeća miris večere. To još netko živi na rubu šume. Vjerujte da su stari i nemoćni. Hladni povjetarac potjerao je oblake iza kojih su zablistali zvjezdani dragulji. Tko će se tom zvjezdanom nebu diviti kad nestane stanovnika mog sela?

Dorotea Levak, 8. r.

O Š A. Mihanovića, Petrovsko

voditeljica: Marija Bolšec

--------------------------------

NOSI U SEBI OSMIJEH ZA SUTRAŠNJI DAN

Sjedim na livadi izgubljena u zelenilu proljeća i pogledom dodirujem svaki cvijet, svaku travku koja mi miluje koljena.

Proljetni povjetarac mrsi moju kosu, a maslačkovu bijelu kuglu pretvara u tisuće malih padobrančića i diže ih visoko gore. U plavetnilo.

Osmjehujem se iako znam da idu na put bez povratka. Kao i moji osjećaji.

Znaš li kako je ustati kada si tako dugo bio na dnu ?

Kako se oduprijeti strahovima nakon toliko skrivanja?

Možeš li se nadati nakon puno neuspjelih pokušaja?

Kako uopće početi? Možda da počneš vjerovati?

Vjerovati u sebe, u ispravnost svojih osjećaja, u moć svojih riječi, u budućnost svoje odluke.

"Toliko stvari se može promijeniti. Samo ako vjeruješ", kažu.

"Počet ćeš zračiti snagom, hrabrošću, srećom", kažu.

Sigurno da je ljepše upoznati čovjeka s osmijehom na licu, s licem nade. Znam.

"Suza? Suza neće isprati tugu, a neće ju ni osmijeh odagnati do kraja. Ali će u tvoj život pustiti ljude koji će ti možda pomoći da riješiš ono zbog čega plačeš.

Puno malih ispravnih odluka vode do cilja.", kažu.

Stoga počni nadom, osmijehom, vjerom.

''Kako dalje?'', pitaš.

Nastoj pronalaziti radost u malim stvarima. Sjećaj se uspomena koje su ti tjerale crvenilo na obraze. Odagnaj one koje te straše. Vraćaju u mrak. Odaberi novi put.

I ne osvrći se. Preskočiti kraj ne možeš jer ti se osmjehuje ljubav. Sada upijaj život.

Pa što ako boli? Pa što ako izgubiš jedinu nadu? Pa što ako ti se čini da se svijet

oko tebe ruši?

Nitko ne može putovati kroz život neoštećen. Bori se! Bez borbe nikada nećeš biti sretna, samo ćeš ostati zaleđena, puštati vrijeme da prolazi bez tebe.

Plači! Pustiti suzu nije grijeh. Bolje ju je pustiti da ti moči lice, nego dušu i stvara poplavu u kojoj se možeš utopiti. Ti znaš zašto si voljela.

Izbaciti ljutnju je dobro. Bolje je riješiti se bijesa, nego da te grize, i grize, i trga,

i gužva i na kraju ostavi sasvim malenu, lišenu sveg onog dobrog.

Stoga: da! Plači! Vrišti! Ljuti se! Ali nađi sredinu između nade i osmijeha, suze i mržnje, grijeha i oprosta. Kada to uspiješ, moći ćeš nastaviti. Tek tada ćeš biti potpuna, ispunjena. I... Znaš što još? Mi živimo pokušavajući. Sama najbolje znaš što je to što ti može izmamiti osmijeh. Kada se dogodi, nastoj sačuvati dio za novi dan.

Da te svaki put iznova iznenadi.

Da imaš zašto željeti.

Da zauvijek nosiš u sebi osmijeh, ne samo za ovaj, već i za sutrašnji dan.

Erica Oreški, 8. r.

OŠ Bogumila Tonija, Samobor

voditeljica: Marijana Jaić

----------------------------

PROLJETNI AKVAREL

Poput ludog vjetra odjednom se niotkuda stvorio neobičan slikar sa slikarskom paletom u još neobičnijim rukama. On nije slikao po papiru, nego je svojim kistom nabacivao boje po čitavoj prirodi, ulicama, voćnjacima, livadama, pa je tako zavirio i u moj vrt.

Odjednom je nastala strka jer su boje bez ikakve kontrole krenule ulicama. Poklonile su malo svoje čarolije cvijeću: slatkim tratinčicama, žutim maslačcima, ljupkim ljubičicama, bijelim visibabama i travi. U ritmu glazbe ludog proljetnog vjetra zaplesalo je cvijeće, trava, krošnje, pa čak i ptice u letu. A tada je

zasjalo toplo proljetno sunce i obasjalo ovaj prekrasni akvarelni crtež na kome se boje još nisu posve osušile pa su i one zaplesale nošene glazbom.

Ja sam to sve samo promatrala, protrljala snažno oči jer mi se činilo da sanjam. Ipak, to nije bio san nego prekrasna proljetna priča koja je i mene ponijela sa sobom.

Ivona Mičić, 5. r.

OŠ "Vladimir Nazor", Slavonski Brod

voditeljica: Dubravka Pletikapić

DESET NAGRAĐENIH RADOVA LITERARNOG NATJEČAJA U SVIJETU BAJKI IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ - SRCE OD LICITARA:

MORAŠ TU VESEL BIT

Gda sem jemput dedi i baki došel,

čez otprti obljuk vušel je sunčani trak.

Jutro je selo z bakom za stol,

kušnulo ju, prigrlilo...

Kaj bu joj bliže bilo.

Njezin maček samo gledi,

njemu se dopada ovo.

Kak da štuca,

vurica na zidu

polako kuca.

Moraš tu vesel bit!

Filip Mihoković, 5. r.

OŠ Petra Preradovića Pitomača,

Mentorica: Ivanka Fribec

Manje poznate riječi: gda - kada; sem - sam; čez - kroz; obljuk - prozor; vušel - ušao; selo - sjelo; kušnulo - poljubilo

***

DARUJEM TI MAJKO

Beskrajno plavo nebo

I oblake što njime jedre

Zlatno treperavo sunce

I zrake njegove vedre.

Srebrnkastu rijeku

I list što njome plovi

I onaj blistavi potok

Što ga zeko stalno lovi.

I one okovane planine

Što se naziru u daljini

I one guste šume

U nepoznatoj divljini.

I onu šarenu livadu

I njeno mirisno cvijeće

I onog malenog medu

Što spiljom pospano se kreće.

I ono duboko modro more

I vale što mu barke njiše

I onaj topli ljetni povjetarac

Što puše sve tiše i tiše.

Sva blaga ovoga svijeta,

Sve, baš sve bih ti dala.

Ali kako da ih steknem -

Kad bih samo znala!

Jer ne možeš nigdje

Kupiti takva dara,

Uz srce svoje, majko,

Darujem ti srce od licitara.

Nika Nikolac, 6. r.

OŠ "Nikola Tesla", Rijeka

Mentorica: Irena Peić

***

DIDINE RIČI

Kada dođem u Velu Luku

Dida mi priča razne priče,

Ali onda dođe baba

I lipo se na didu izviče:

"Ala dosta,

Malu više ne mori,

Ka da nju briga

Ča joj ki govori."

Ma dida ne sluša

I dalje puno melje,

Kako se u njegovo vrime

Ji samo kupus i zeje.

"Kad san ja bi mali,

Si smo se lipo

Zabavjat znali.

Ni nam bilo loše

I bez tih vaših novitadi,

Ni triba kompjutor

Dok smo mi bili mladi.

Hote se vi ka mi

Vanka na ariju igrat,

Boje je to nego

Na televiziju oči bužat.

Drago moje dite,

Ostavi se tih monadi,

Ako se nećeš igrat

Hodi čagod radi!"

Ja ga slušam s pola uha,

Dosadan mi je kao buha.

Ali kada se u Rijeku vratim,

Nešto ne valja, nešto mi fali.

Nedostaju mi baba i dida,

Tada napokon shvatim.

Za jednu didinu priču

Sve bih sada dala,

Umjesto gunđanja,

Htjela bih mu reći hvala.

Jer kao što su Rijeka i Vela Luka

Oboje moj dom,

I moje riječi i njegove riči

U srcu su mom.

Nika Nikolac, 6. r.

OŠ "Nikola Tesla", Rijeka

Mentorica: Irena Peić

***

VRTLOG

obavijen sumornim emocijama

zavijen u hladne suze

u strahove koje svi žele sakriti

dobri i zli

u toplom zagrljaju

svoje obitelji

žele i vole

zaspati

usnuti

ono što se neki ne usude

živjeti puna srca

hodati uspravno

ostati stajati nakon poraza

i biti svoj

voljeti

ljubiti

tražiti

pomagati

svoje suze liti

kretnje

preokrete

sve nezamislivo

ostvariti

pokolebati tugu i zlo

pogoditi zbilju i dobro

omogućiti

stvarati

potisnuti

sve oholo

i pretvoriti

u ljubav, ponos i dobro. . .

Eva Zeba, 7.r.

OŠ "Dr. Stjepan Ilijašević", Oriovac

Mentorica: Maja Matošević

***

NA STAROM ORAHU...

Na starom orahu njiše se

prazna ljuljačka.

Djevojčica odrasta.

Mihaela Bujan, 8.e

IV. osnovna škola Bjelovar

Mentorica: Slobodanka Martan

***

CVIJET MOJE OBITELJI

U grudima se moje majke

krije cvijet ljubavi. Svojim mirisom

opija život moje obitelji...

Krešimir Petrić, 5. r.

OŠ Josipa Kozarca, Slavonski Šamac

Mentorica: Mirjana Gračan

***

U SRCU MOJE LJUBAVI

U srcu moje ljubavi

ima više svjetlosti

od svjetla milijardu

svjetlosnih godina.

Mia Samardžija , 6. r.

OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić", Slavonski Brod

Mentorica: Silvija Grgurić

***

TREŠNJA JE VOĆE ZA ZALJUBLJENE

Lara je najpoznatija djevojčica u našem selu. Svi ju vole. Pristojna je i vrlo simpatična. Larin otac, gospodin Marko, imao je voćnjak blizu svoje kuće. Lara je većinu svog slobodnog vremena provodila u voćnjaku. Trešnje su bile njeno najdraže voće. Zavoljela ih je otkada joj je djed ispričao kako su se on i baka zaljubili ispod trešnje. Rekao joj je da su trešnje voće za zaljubljene. I njezini su roditelji kao mladi voljeli skakati po otpalim i trulim trešnjama. Tako su se jednom i "slučajno" poljubili. Lari su se jako svidjele te priče i neprestano je zapitkivala

djeda hoće li se i ona zaljubiti ispod nekog stabla trešnje. Zanimalo ju je i jesu li se mama i tata vjenčali nakon poljupca. Djed joj nije htio utažiti znatiželju i govorio joj je da će sve saznati kada za to dođe vrijeme. Lari je preostalo maštati i zamišljati kako se sve to dogodilo. Posebno je voljela sjesti ispod velike trešnje pokraj svoje kuće, gledati dugo u crvene plodove koji su Lari izgledali poput crvenih srca.

Jednoga jutra Laru je probudila strašna buka. Izašla je van i zaprepastila se kada je vidjela da neki ljudi sijeku njeno omiljeno drvo trešnje. Bila je očajna, plakala je, sve njene maštarije su bile vezane uz to drvo, sve priče koje joj je djed ispričao. Osjećala se tako malenom i nemoćnom. Ljudi koji su došli posjeći drvo rekli su joj da će se tu graditi kuća i da drvo smeta. Nije joj bilo jasno kako drvo trešnje može smetati ikome. Otac ju je pokušao utješiti. Rekao joj je da će se tu možda doseliti neka obitelj s djecom pa će imati nove prijatelje. To ju je malo smirilo.

Prolazili su dani, mjeseci, cijela godina je prošla. Nova kuća je bila napravljena, malena i lijepa. Još uvijek se nije nitko doselio u nju. Došla je jesen i škola je počela. Jednoga jutra Lara je začula smijeh iz nove susjedne kuće. Zavirila je preko ograde i opazila dječaka njenih godina, kuštrave, pomalo čupave kose. Njegov zvonki smijeh širio se dvorištem dok se igrao sa svojim psom. Prišla mu je i upoznali su se. Zvao se Nikola. Brzo su se sprijateljili. Nikola je krenuo s Larom u isti razred. Postali su najbolji prijatelji. Zajedno su učili, skupljali šljive u

jesen, pravili snjegoviće za vrijeme zimskih praznika, bili su nerazdvojni.

Došlo je i proljeće. Sunce je budilo prirodu. I Lara i Nikola su voljeli prirodu i duge šetnje. Jednoga dana nakon škole su dugo šetali i nisu ni primijetili da su došli u voćnjak Larinog oca. Trešnje su mamile svojom bojom i ljepotom. Kad ih je Lara ugledala, počela se smijati. Sjetila se priča koje joj je djed ispričao i podijelila ih je s Nikolom. On se samo zagonetno smješkao i neočekivano poljubio Laru u obraz. Ona je bila presretna i tek je tada zaista shvatila što joj je djed pričao. Nikola i Lara su se pogledali i osmjehnuli jedno drugome, ti osmjesi su govorili više od tisuću riječi. Počeli su brati trešnje i stavljati ih u školske torbe. Potrčali su kući, nošeni nekom neobjašnjivom energijom i srećom. Sjeli su na malenu klupu u Nikolinom vrtu i s užitkom jeli nabrane trešnje. Onda je Nikola uzeo nožić i urezao njihova imena na naslon klupe. Oboje su shvatili da su trešnje zaista voće za zaljubljene.

Tena Stanić, 5. r.

OŠ "Hugo Badalić", Slavonski Brod

Mentorica: Štefica Jelinić

***

U MRAKU SE BOLJE VIDI

Ovako odprilike izgleda svaki moj radni dan. Spavam, jedem, učim, pišem, vježbam gitaru, čitam, gledam TV... Nisam ni razmišljala o tome kako su svi dani zapravo gotovo isti. Ustaljenim ritmom prolaze kraj nas, a čovjek kao da ne želi nešto u svoj toj monotoniji promijeniti. Tako sam mislila, sve dok jedne večeri, uslijed jakog proloma oblaka i grmljavine, nije nestalo struje.

U dnevnoj sobi, svaki u svom kutu, moja obitelj ostala je u potpunom mraku. Mama se prva snašla i iz najdoljnje ladice komode izvukla svijeću. Njezin odsjaj samo je plamsao po površini stola. Prvih pet minuta je baš bilo zanimljivo sjediti u mraku. No, ubrzo smo se svi počeli vrpoljiti jedni oko drugih jer nismo znali što bi sami sa sobom. Brat je prvi bacio foru i zamolio me da upalim televizor, što sam automatski i krenuta učiniti, a onda shvatila šalu. Nasmijala sam se kiselo. Onda je majka rekla da joj je dosta i da ide gore u sobu peglati. Sada smo se svi nasmijali. Još kiselije. Bilo je zaista neobično. Bez televizora, bez muzike, bez kompjutera. Mama nije prala suđe, otac nije čitao novine, brat nije slušao muziku, baka nije heklala, a ja nisam bila pred kompjuterom.

Mama je prva progovorila: ! Složili smo se šutke i posjedali oko stola i oko ono malo svjetlosti što nam je nesebično, u ovim groznim trenucima darivala svijeća. Počeli smo igrati. Kocka je cvrkutala u toj tišini po drvenom stolu i čas bi nas rastužila, a čas razveselila. Rušili smo jedan drugoga, a pomalo i varali jer nam je tama to dopuštala. Kad me je majka tik ispred kućice srušila, brat je od sreće priznao da je dobio jedinicu iz matematike. U razgovoru je i meni izletjelo da sam neki dan podrapala nove traperice dok sam se rolala, a mama je obećala sutra ih odnijeti krojaču. Isto tako i mama je priznala da je neki dan razbila moju omiljenu šalicu za kakao dok je prala suđe, a koju sam ja danima tražila. Baka se prisjetila svoje mladosti koju je provela u Slavoniji i vremena kada je uz svijeću pisala zadaću i čitala. Otac nam je ispričao kako je i on preživio silne redukcije struje i vraćao se kući iz škole po mraku i u strahu. I tako malo po malo, uz razgovor i igru, provodili smo, sada to znam, jednu od najljepših večeri u našem obiteljskom životu. Došla je struja. Brže bolje ustali smo od stola i krenuli svaki svojim uobičajenim navikama. Mama nas je zaustavila riječima i vratila za stol. Tada je učinila nešto vrlo neobično. Ugasila je svjetlo na prekidaču u dnevnoj sobi. Ponovno je zavladala tama u sobi, no zasjala je svjetlost u našim srcima. Svi smo shvatili njezinu poruku.

Prošla je valjda već i ponoć, ali na to nitko nije mislio. Nikome nije bilo do spavanja, do televizora niti do igrica. Uz plamen svijeće koja je već bila na samom izdahu, pričali smo, smijali se i pjevali. Roditelji i baka ispričali su nam mnoge zgode i nezgode iz svoga djetinjstva, a brat i ja uspjeli smo se požaliti na sve što nam se događa u školi. Razgovarali smo, slušali jedni druge, savjetovali se međusobno. Eto, tko bi pomislio da se ovakova čudesa i dan danas događaju.

Ponekad nam jedan običan događaj, kao što je nestanak struje, zatvori svijetlo, ali nam zato otvori oči i baci nam pred koljena gorku istinu. Živimo u svjetlu, a zapravo malo vidimo. Više vremena provodimo gledajući u ekrane televizora, kompjutera i mobitela, nego u lica svojih najmilijih. Nisu filmovi, reklame i internet ono što naš život čini boljim, ljepšim i udobnijim. Druženje, razumijevanje i ljubav, ono je što svakog čovjeka čini sretnim i zadovoljnim. Iako smo svega toga zapravo svjesni, tješimo se da je to zbog nedostatka vremena, što i nije neko

opravdanje. Važno je samo izabrati prave vrijednosti i iskreno im se posvetiti. Ako je išta na ovome svijetu vrijedno našeg vremena i pažnje, onda je to obitelj, onda su to ljudi koji nas okružuju i koji nam nesebično iz dana u dan pružaju sebe. A sve te stvari koje nas okružuju, i za koje mislimo da bez njih ne možemo, potrošne su i imaju svoju cijenu. Ono što u njima nema, je ljubav, dobrota i razumijevanje koje je svakom živom biću potrebno. Topla riječ, osmjeh i zagrljaj

daju nam posebnu snagu zbog koje ćemo jednog dana odrasti ispunjeni srećom, zadovoljni sami sa sobom i spremni da taj dar proslijedimo novim generacijama.

Od toga dana shvatili smo koliko je važno da imamo jedni druge i da smo potrebni jedni drugima. Obećali smo da ćemo više vremena provoditi zajedno u razgovoru i igri. Vrlo često primjenjujemo taj jednostavan i vrlo praktičan način kako bi sebe i svoj život učinili boljim i sretnijim. Jednostavno pritisnemo prekidač.

Lana Vlahović, 7. r.

OŠ Bogumila Tonija, Samobor

Mentorica: Marijana Jaić

***

POSEBAN SASTOJAK

Ljeto, vrućina. Jedini znak vjetra je Ijuljanje lišća na vrbi. Jedina zabava gledanje kroz prozor. lščekivanje. Sunce neumoljivo prži, a ti želiš van. Jedina svijetla točka ovog dana su štrukli od višanja koje upravo radi moja strpljiva mama. Sobom se širi poznat miris nekog posebnog sastojka koji ih čini neodoljivim.

Za razliku od mame, ja sam nestrpljiva i svako malo pitam jesu Ii gotovi. Odgovor

tražim na tom milom, crvenom i znojnom licu. Kroz osmijeh ,koji govori da će svakog trena štrukli biti gotovi, mama me šalje na zrak. Bosonoga, popnem se na vreli asfalt. Skidam role s ramena i već jurim u vrelinu srpanjskog popodneva. Uživam u vjetru koji mi udara u lice. Već sam na trgu. Nigdje nikog. Pustoš. Dosada se razvlači po klupama. Nema djece, nema smijeha, nema ničeg. Osjećam čudnu vibraciju. Obuzima me tuga, osjećam usamljenost i nesigurnost. Nestrpljenje je sve veće. Pogled mi juri izlozima. "Pekarna!" Osjećam miris višanja u zraku. Toplina se širi oko srca. Misli me nose majci. Moja majka je uz mene i čeka me sa svojim kolačima i svojim brižnim savjetima. Osjećam se sretno, bezbrižno i zaštićeno.

Poruka na mobitelu. Štrukli su gotovi. Pojurim. Vruće višnje tope se u ustima.

Miješaju se najslađi okusi s najslađim smiješkom na maminim usnama. Dok me grli, virim preko maminog ramena u knjigu s receptima. Dopisano je: Na kraju dodati jednu šalicu ljubavi.

Ema Tretinjak, 6.r.

OŠ Ludbreg, Ludbreg

Mentorica: Sonja Šijak

OGRANAK MATICE HRVATSKE SLAVONSKI BROD

Slavonski Brod, 30. ožujka 2010.

Na literarni natječaj "Svijeta bajki", kojega je raspisala Matica hrvatska ogranak Slavonski Brod, pristigli su 104 rada (37 proznih radova, 41 u formi pjesme i 26 u formi SMS-pjesme) koje potpisuje 344 učenika iz 23 osnovne škole Republike Hrvatske. Odabrane su četiri najuspješnije pjesme:

- MORAŠ TU VESEL BIT - Filip Mihoković (5. r., OŠ Petra Preradovića, Pitomača; ment. Ivanka Fribec)

- DARUJEM TI MAJKO - Nika Nikolac (6. r.; OŠ "Nikola Tesla", Rijeka, ment. Irena Peić)

- DIDINE RIČI - Nika Nikolac (6. r.; OŠ "Nikola Tesla", Rijeka, ment. Irena Peić)

- VRTLOG - Eva Zeba (7. r.; OŠ "Dr. Stjepan Ilijašević", Oriovac, ment. Maja Matošević)

Potom tri najuspješnije SMS-pjesme:

- NA STAROM ORAHU - Mihaela Bujan (8. r.; IV. osnovna škola, Bjelovar, ment. Slobodanka Martan)

- CVIJET MOJE OBITELJI - Krešimir Petrić (5. r.; OŠ Josipa Kozarca, Slavonski Šamac, ment. Mirjana Gračan)

- U SRCU MOJE LJUBAVI - Mia Samardžija (6. r.; OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić", Slavonski Brod, ment. Silvija Grgurić)

Te još tri najuspješnija prozna rada:

- TREŠNJA JE VOĆE ZA ZALJUBLJENE - Tena Stanić (5. r.; OŠ "Hugo Badalić", Slavonski Brod, ment. Štefica Jelinić)

 - POSEBAN SASTOJAK - Ema Tretinjak (6. r.; OŠ Ludbreg, Ludbreg, ment. Sonja Šijak)

 - U MRAKU SE BOLJE VIDI - Lana Vlahović (7. r.; OŠ Bogumila Tonija, Samobor, ment. Marijana Jaić).

Autore odabranih radova očekujemo u Slavonskom Brodu u ponedjeljak, 19. travnja, na svečanoj dodjeli nagrada za njihova literarna postignuća, koje će biti dodijeljene uz prigodni program u Glazbenoj školi Slavonski Brod u 10,30 sati.

NAGRAĐENI LITERARNI RADOVI U FORMI PJESME:

LIPOTA SELA

Najlipše je meni
s babom i didom
u mom selu.

Prije neg pivac zapiva
baba Ivka stane divanit:
Skočide se, dide!
Mora se dospivat!
Blago obadirat!
Pošten čovik već je usta!

Baba ni zeru ne popušta
dok ga iz kreveta ne istira!

A unda meni skuva
varenike i kruva,
pa milo kaže:
Polako ranko,
ni priša za ilo,
podgrijat će baba kašnje
ako se mom dičaku još
ne rači ustat!

Ivan-Filip Uzelac, 8. r.,
OŠ dr. Jure Turića, Gospić
Mentorica: Ljubica Ilievska, uč.

RAPSODIJA OSJETILA

Čujem te u zvuku tanke žice tamburice,
vidim te u zlatnom zrnu pšenice,
mirišem te u krošnjama cvjetnim,
dotičem te na rukama žuljevitim!
Kušam tebe kroz koricu kruha,
a volim te vječnom snagom duha!

Aron Vincetić, 7.r.
OŠ Josipa Kozarca, Slavonski Šamac
Mentor: Josip Galović, prof.

ZLATNA NIT MOJE HRVATSKE

Zapletena u pletenicama djevojčice,
šlingana i vezena rukama bijelim.
Nit do niti,
nit do niti
zlatne
poput maslačka okupanog rosom,
srebrne
poput mjesečine što Savom i Bosutom plovi.
Ravnica raširila vrijedne ruke,
niti od srebra i zlata
do Jadrana ispreplela.
Zavijugala ih, zanjihala,
domovinu moju obasjala!

Ana - Marija Vidaković 7. r.
OŠ Mate Lovraka, Županja
Mentorica: Radojka Matić, uč.

NIJE LI VRIJEME?

Nema više onih starih sijela i prela,
zaboravljamo da nas zemlja hrani i voli,
stigla su neka nova, čudna vremena,
sve je manje veselja, a sve više boli.

Kažu, da su makovi korov u žitu
pa ubijamo njihove cvjetove,
zlatna polja utonula u tugu sakritu,
sanjaju sretnije, pjesmom ovjenčane svjetove.

Nije li vrijeme vratiti zemlji što nam ona pruža?
Nije li vrijeme, ljubav za ljubav vratiti?
Nije li vrijeme za prepune vrtove ruža?
Hoće li čovjek to ikada shvatiti?

Alen Đuroković, 7. r.
OŠ Slavka Kolara, Hercegovac
Mentor: Stjepan Banas, prof.

POLJE

Polje.
Snažno, zlatno.
Progovara, ljubi, dariva.
Brazda koja tka vječnost.
Slavonija.

Ivana Terzić, 8. r.
OŠ "Bogoslav Šulek", Slavonski Brod
Mentorica: Anica Kovač Lukavski, prof.


NAGRAĐENI LITERARNI RADOVI U FORMI SMS-PJESME I SMS-PORUKE:

MOJ TATA

Moj tata
meni uvijek
otvara zlatna
vrata na
mojoj stazici života.

Hana Ivšić, 4. r.
OŠ Viktorovac, Sisak
Mentorica: Ivanka Knežević, uč.

KRUG ŽIVOTA

Žuto sunce obasjava zelene poljane i budi život u krugu života u kojem svi
sudjelujemo - zrno koje postane kruh, dijete koje postane čovjek!

Andrea Švitek, 6. r.
OŠ , Osijek
Mentorica: Jasminka Vrban, prof.

SLUŠAJ TIŠINU POLJA

Slušaj tišinu polja
i čut ćeš gdje leži sloboda.

Marta Brlek, 4. r.
OŠ Kalnik, Kalnik
Mentorica: Marina Vrbančić, uč.

KOJI PLOD NOSIŠ, ZEMLJO

Koji plod nosiš, zemljo mila
uz pomoć sunčevih sila?
Nosim plod koji posadiš ti
i samo reci: "Sunce, hvala ti!''

Marko Čirjak, 5. r.
OŠ Pakoštane, Pakoštane
Mentorica: Nives Marić, prof.

ZEMLJA ZOVE

Oh, kako mi je danas teško!
Popila sam benzin, udahnula plin,
progutala hrpu smeća.
I još sam živa?!
Kakva sreća!

Mihael Paun, 7. r.
OŠ "Ivana Brlić-Mažuranić", Slavonski Brod
Mentorica : Silvija Grgurić, prof.

RECENZIJA NAGRAĐENIH PJESAMA NA LITERARNOM NATJEČAJU U SVIJETU BAJKI IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ "POLJE MOJE, POLJE DIVNO"

Literarni natječaj u sastavu Dječjih svečanosti ove je godine nosio naslov "Polje moje, polje divno" prema istoimenoj pjesmi Ivane Brlić-Mažuranić iz prvog dijela zbirke pripovjedaka Škola i praznici. Pjesma je bila poticaj za dječje stvaralaštvo osnovnih škola Republike Hrvatske.
Poticajna pjesma afirmira univerzalne ljudske vrijednosti- vezanost čovjeka i zemlje, toplinu, ljubav i radost života u vlastitoj zemlji. Ove plemenite odlike kojima obiluje Ivanino stvaralaštvo bile su polaznica za putovanje u svijet dječje riječi.
Ove godine je na Natječaju sudjelovalo nešto manje učenika 217, ali zato se javilo dvostruko više škola od Dubrovnika, Hvara, Splita, Pakoštana, Rijeke do Siska, Karlovca, Gospića, Virovitice, Osijeka, Županje, Petrinje, Varaždina, Našica.
Pristiglo je i mnogo više radova: 263 rada od čega je 199 u formi pjesme, a 64 u formi SMS poruke.
Članice povjerenstva Marijana Kolundžić, prof., Marija Sučević, prof. i mr.sc. Irena Krumes Šimunović pažljivo su pročitale pristigle radove i nastojale odabrati izvorne dječje pjesme koje su svojom kvalitetom izričaja ozrcalile nove svjetove dječje misli, riječi i doživljaja.

Putujući brazdama poetske riječi zaustavljamo se uz naslove koji su svojom vizijom nadograđivali motive i slike poticajne pjesme.
Stazama zemlje Majke, hraniteljice i izvora života kročili su naši mali pjesnici noseći autentičnost i originalnost vlastita iskustva. Tematski se vežući za zemlju, selo, vlastito ishodište, djetinjstvo, pristigle su pjesme koje u svojoj strukturi povezuju bogatstvo tradicije, idiličnost prošlosti s novim, modernim pogledom na stvarnost. Ispreplićući motive sijela i prela (Nije li vrijeme?) ili žice tamburice (Rapsodija osjetila) budi nas jednoga jutra bakino dozivanje na selu (Lipota sela). Ali uz zov dobrih starih vremena javljaju se odzivi nove generacije koja se pita: Nije li vrijeme vratiti zemlji što nam ona pruža?Nije li vrijeme ljubav za ljubav vratiti?" (Nije li vrijeme?).
Iznikli iz zemlje i rođeni za zemlju, pronikli u srž radosti stvaranja poetske vizije, izabrani pjesnici svoje doživljaje tkaju u novom modernom ruhu. Pjesme proizlaze iz novog zahtjevnog pristupa kompoziciji, kada moderni izraz ne obuhvaća rima nego unutrašnja povezanost strukture pjesme. Iznenađuje raznolikost ostvaraja obuhvaćenih u različitom ruhu. Tako u petostihu "Polje" nalazimo "činkvinu" kratku pjesmu koja gustoćom izraza govori više nego što napetost stiha dopušta:

Polje.
Snažno, zlatno.
Progovara, ljubi, dariva.
Brazda koja tka vječnost.
Slavonija.
U "Lipoti sela" slobodnim stihom otkrivamo ljepotu ličke ikavice:
Najlipše je meni
s babom i didom
u mom selu.
a "Rapsodijom osjetila" otkrivamo i volimo svoju domovinu svim osjetilima:
Čujem te u zvuku tanke žice tamburice,
Vidim te u zlatnom zrnu pšenice.

Ana-Marija Vidaković je svojim zlatno-srebrnim nitima izatkala lijepo platno riječi "Zlatna nit moje Hrvatske" i pokazala kako se dobrim izričajem može povezati tkanje značenjskih, ritmičkih i zvučnih jedinica u novi umjetnički ostvaraj. Podsjeća nas da poezija nije samo u poruci, u pojmu i priči nego u posebnom rasporedu riječi kroz koje teče impuls ljepote stvaranja.
Tako Ana-Marija kaže u pjesmi:

Zapletena u pletenicama djevojčice,
Šlingana i vezena rukama bijelim.
Nit do niti
Nit do niti
Zlatne
Poput maslačka okupanog rosom,
Srebrne
Poput mjesečine što Savom i Bosutom plovi.
Ravnica raširila vrijedne ruke,
Niti od srebra i zlata
Do Jadrana ispreplela.
Zavijugala ih, zanjihala,
Domovinu moju obasjala!


Poseban oblik stvaralaštva svakako je i SMS poruka koja svojom konciznošću skraćuje misao do srži, a u isto vrijeme oslikava cijeli jedan svijet.
Pristigle su vrlo različite SMS poruke, pa i pjesme koje širinom misli nadmašuju početne motive i potiču na maštanje, asociranje i razmišljanje. Iskrenost i često ogoljelost osjećaja, jednostavnost izričaja kao
Slušaj tišinu polja
I čut ćeš gdje leži sloboda.
prepoznajemo kao vrijednosti koje nadahnjuju i naslućuju nove generacije koje nose u sebi dobre sjemenke velikih poeta. Krug života se nastavlja!
Žuto sunce obasjava zelene poljane i budi život u krugu života u kojem svi sudjelujemo - zrno koje postane kruh, dijete koje postane čovjek.

Vodeći se plemenitošću poruka, dobrom kompozicijom i strukturom napisanog teksta, bogatstvom promišljanja i ljepotom i pravilnom uporabom riječi odabrane su pjesme i poruke "utemeljene na zakonima srca i dosezima mašte" vjerojatno onako kako bi to i Ivana željela.


mr.sc. Irena Krumes Šimunović

POZIV ZA SUDJELOVANJE NA LITERARNOM NATJEČAJU

''POUKE I PORUKE IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ

TEMELJENE NA ZAKONIMA SRCA I DOSEZIMA MAŠTE''

Izvorište je u Ivaninoj pjesmi ''Polje moje, polje divno''.

Molimo da literarnu temu obradite na dva načina:

a) u obliku pjesme i

b) kratke SMS poruke

Povezivanje djece hrvatskih gradova zajedničkom literarnom temom ''Poruke i pouke Ivane Brlić-Mažuranić temeljene na zakonima srca i dosezima mašte'' nalazi svoje izvorište u djelu najveće hrvatske književnice za djecu Ivane Brlić-Mažuranić, koja je u Slavonskom Brodu ispisala svoje najljepše stranice.

Zasadi na kojima se svijet Ivane Brlić-Mažuranić suprotstavlja gruboj životnoj stvarnosti jesu dobrota koju čovjek donosi sobom u život, plemenitost, vjera u bolje, ljubav, hrabrost i istina koje prožimaju sve njezine priče i pjesme. Upravo te vrijednosti, u svakodnevnom životu ili mašti, postaju tema dječjeg pisanja stihova, daju djeci prigodu da oslobode svoju maštu i kreativnost, da riječima izraze emocije potaknute razgovorom ili čitanjem.

Tema posebice uključuje doživljaj ili maštu (želju) u svakodnevnom dječjem životnom okruženju, u obitelji, školi, gradu (ulici), prirodi, može se doticati prava djece u područjima koja ih najviše i najčešće zaokupljaju.

I ove će godine najuspjelije pjesme (5) i SMS poruke (5), koje će sadržavati poruku središnjeg programa, biti tiskane u programskoj knjižici.

Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod ostaje nositelj prikupljanja i odabira najuspjelijih literarnih radova ove široko zadane i slobodno interpretirane teme.

Budući da je otvorenje Dječjih svečanosti 19. travnja, molimo Vas da odabrane literarne radove pošaljete do 9. ožujka 2009. na adresu:

maticahrvatska@optinet.hr

OGRANAK MATICE HRVATSKE SLAVONSKI BROD

TRG S. MILETIĆA 12

35 000 SLAVONSKI BROD