Svjetla su se naglo ugasila, djeca su počela vrištati, a na pozornici su se pojavili Dorica i njezin tata. Dok je Doričin tata pričao priču, bilo je pomalo dosadno jer smo tu priču čuli već puno puta. No sve se promijenilo kad su se na sceni pojavila djeca s trubama i raznim instrumentima. Onako šareno obučeni i maleni bili su zaista slatki. Oni su završili, a na scenu dolazi baletna skupina "Leptirići". Djevojčica je glumila Gitu kako prelazi uže. Glazba je bila dosadna, spora i pomalo zamorna. No, evo iznenađenja! Samo odjednom, pustili su glazbu Lady Gage "Bad Romance". Na tu glazbu, svi u publici su oživjeli. Na pozornici su "plesala" djeca u rolama. Taj dio je bio posebno zanimljiv jer su ubacili nešto moderno, nešto za mlade u publici kojima je već postalo dosadno pa čak i za nešto starije gledatelje, a redatelji predstave su baš to i željeli. I uspjeli su!
Poslije su na scenu došli cirkusanti, što je također bilo zanimljivo. Nakon što je Dorica završila u šumi i prvo srela dječake, a zatim i djevojčicu, došao je Crni čovjek. Bio je ogroman i zastrašujući! Svi su se pitali kako su ga napravili. Zatim je uslijedilo "ljuljanje" traka koje su predstavljale drveće. Ostavile su predivan dojam iako je takva šuma probudila i osjećaj straha u gledateljima, jer šuma i Crni čovjek predstavljaju nešto nepoznato.
Na scenu je potom došao vrtuljak. Bio je isti kao vrtuljak u priči o Šegrtu Hlapiću. Odmah me podsjetio na tu priču. Izgledao je kao pravi. Uslijedila je plesna skupina "Sinovi", što se gledateljima posebno svidjelo. Plesala su djeca, koja su jako dobro uvježbali cijeli ples. Publika je ostala bez riječi.
Dio u kojem Dorica i "Crvena" traže izlaz, bio je dojmljiv zbog svih efekata i glumaca, te plesača koji su se izmjenjivali. Nakon što je završio dio u šumi, Dorica se probudila u naručju svoga tate.
Završni dio je bio najbolji. Svi su plesali, malena Dorica, klauni, tata, "Crvena". Sve u svemu, ovo je bila najbolja predstava koju sam gledala. Potpuno drukčija od ostalih, nije bilo dosadno, gledatelji su pažljivo pratili sve što se događa na pozornici. Efekti su bili posebni, sve kako bi se što bolje dočarao Doricin san u kojem je bila šuma, vrtuljak, sajam, Crni čovjek... Glumci i svi koji su sudjelovali u stvaranju predstave su bili izvrsni, dobro uvježbani i zaista su zaslužili veliki pljesak na kraju. I oduševljenje pisca ovih redova je još jedan dokaz u nizu koji govori kako su se dobro pripremili da bi nas sve ostavili bez daha. Predstava je bila prilagođena svim uzrastima. Bilo je tu i modernog prikaza, pjesma "Bad Romance" koja se više puta ponavljala i u završnoj izvedbi digla je publiku na noge. Ponavljam, sve je bilo kako treba, svi su bili uvježbani, i slobodno mogu reći da je od svih predstava koje sam gledala do sada ova najdraža.
Neda Balunović, 7.c, OŠ D. Tadij