Izložba Hrvatskog školskog muzeja iz Zagreba Od slikovnjaka do Vragobe priča je o hrvatskim slikovnicama do 1945. godine, a u sklopu Svijeta bajki 25. travnja 2005. otvorena je u Muzeju Brodskog Posavlja. Ovo nije priča o izložbi nego o povijesti šarenih knjiga koje djecu uvode u svijet čitanja i mašte
Iako smo svjesni da je danas slikovnica nezaobilazni medij u odrastanju djeteta, nikada zapravo nismo razmišljali o njezinim počecima u Hrvatskoj, o povijesti njezina nastajanja, o problemima i prilikama pisaca, ilustratora i nakladnika, ustvari, nikada se nije ni zadiralo u taj nedovoljno istražen dio naše kulturne baštine. Stoga, izložba skrivena pod imenom Od slikovnjaka do Vragobe nije klasična izložba slikovnica, nego govori o pretpovijesti hrvatske slikovnice i njezinim uvjetima nastajanja.
Priča je započela kada se u Njemačko-hrvatskom rječniku Ivana Filipovića njemački pojam Bilderbuch autor preveo kao slikovnjak, pa naslov određuje vremenski raspon, od prvi puta upotrijebljene riječi slikovnjak do 1945. godine kada je djelovao novinar Dinko Chudoba, poznatiji pod pseudonimom D.T. Vragoba. Zabilježeno je preko 250 slikovnica objavljenih u navedenom razdoblju, a autori izložbe gospođa Štefica Batinić i dr.sc. Berislav Majhut imali su dostupne njih 150. Na temelju analize prikazano je 11 tematskih cjelina koje su rezultat analize slikovnica s različitih gledišta: od odnosa slike i teksta do nakladnika slikovnica. Ali vratimo se slikovnici. Autori smatraju da nakon objavljenog rječnika 1869. prva slikovnica datira oko 1880. pa je sam njezin naziv zapravo dosjetka kojom se obuhvaća pretpovijest hrvatske slikovnice. Prvim slikovnicama smatraju se ilustrirane biblije i katekizmi za djecu, ilustrirane ABC-knjižice i početnice, izdanja basni te nezaobilazna Orbis sensualium pictus Jana Amosa Komenskoga. Mnoge strane slikovnice pružale su našoj djeci slike iz nekog drugog svijeta. 1925. u nakladi knjižare Kugli pojavila se prva Toy making slikovnica, slikovnica u kojoj djeca uče praviti jednostavne predmete. Bilo je još mnogo tipova slikovnica, ali bilo je mnogo autora koji su željeli da tekst ima dominantu ulogu u priči i zato Milka Pogačić piše stihove koji nisu ništa bolji od ostalih autora, ali njezin osjećaj kako tekst uklopiti u sliku nešto je posve novo. Slikovnice o kojima govorimo jednim su dijelom veoma siromašne. Nakladnici često zaborave staviti ime autora ili slikovnice, dok bi ime ilustratora bilo puko pretjerivanje. Zadruga Ivan Filipović 1937. napravila je narativnu slikovnicu Mirko i Marko u svrhu prosvjećivanja seoske čeljadi. Slikovnica je doživjela treće izdanje.
Početkom dvadesetog stoljeća secesija je bitno obilježila i ilustracije u slikovnicama. Glavno obilježe takve slike jest da su pozadine posve prazne, bijele, s tek nekim sugestivnim detaljem. Tridestih godina hrvatsko je tržište preplavilo niz jeftinih, kičastih ilustracija iz njemačke slikovnice. Andrija Maurović bio je najplodniji hrvatski ilustrator između dva svjetska rata. Ilustrirao je slikovnicu Dodo i Buco Slavka Ježića. Ali prva kompletna hrvatska slikovnica (čija su autorica i ilustrator Hrvati) je Dječja čitanka o zdravlju naše Ivane Brlić Mažuranić, ilustrator je bio Vladimir Kirin čije ilustracije govore ono što je tekstom bilo teško izreći. Dok se ilustracija u slikovnici mijenjala veoma brzo, tekstovna komponenta mijenjala se vrlo sporo i vrlo malo. D.T. Vragoba pokušao je unijeti drugačiji pravac, ali pjesmicom je bilo najlakše obratiti se djeci. Povijest slikovnice poželjno je i dalje proučavati, ovdje je tek jedan dio velikog blaga djetinjstva svakog čovjeka. Djetinjstvo bez slikovnice daje drugačiji doživljaj života, a s njom: unosi želje, snove i ostvarenja. Zato ova izložba o slikovnici daje različite dojmove svakome tko ju pogleda.
/Marta Okružnik/