Ana Đokić Pongrašić nam je zabavno i simpatično pričala o sebi i svojim djelima, te nismo odoljeli da vam ne ispričamo priču o književnom susretu na kojem su osim malih novinara bili i učenici trećih razreda OŠ Ivana Gorana Kovačića.
- S koliko godina ste se odlučili postati književnica?
- Voljela sam pisati sastave, priče, pripovijesti, romane, sve osim pjesama. Pisala sam puno u osnovnoj, zatim u srednjoj školi... Postala sam književnica jer sam voljela čitati i pisati knjige za djecu.
Ana Đokić najviše voli pisati knjige koje imaju tužan početak ali sretan kraj. - Ne volim pisati pjesme i ne znam, - kaže ležerno.
- Koliko ste knjiga napisali do sada?
- Nisam ih brojala, ima ih dosta, a planiram napisati još koju.
- Zašto ste odlučili pisati samo za djecu?
- Zato što možete pisati i tužne i vesele stvari. Volim to!
Dok su ostala djeca postavljala pitanja, saznajemo da je književnica prvi puta u Brodu i da joj je lijepo s nama! Pročitala nam je zabavne ulomke iz svoje knjige "Zoe, djevojčica s vrha nebodera" te tužnu priču o dječaku Darku kojega nitko nije volio i svi su ga izbjegavali. Njeno najdraže djelo joj je "Vitez željeznog srca". Uživali smo slušajući, dok su pozadinu stvarale krupne kapi kiše. To je svima pružilo posebnu toplinu. Poslije smo se razišli i ponijeli sa sobom njezine razglednice za lijepo sjećanje. Na početku smo bili jako nestrpljivi, ali književnica nam je rekla da se uvijek može pisati, da se za to ne treba mučiti, biti štreber, genijalac ili netko poseban.
Leona Deljusa